Elektromagnetski mjerač protoka
Elektromagnetski mjerači protoka, zahvaljujući svojim vrhunskim performansama, naširoko se koriste u inženjerstvu vodoopskrbe i odvodnje. Imaju ključnu ulogu u praćenju protoka glavnih cjevovoda u urbanim vodoopskrbnim sustavima iu mjerenju ispuštanja otpadnih voda u uređajima za pročišćavanje otpadnih voda. Mali i srednji-elektromagnetski mjerači protoka često se koriste za-{4}}mjerne tekućine s dvije faze (kruta-tekućina) ili u zahtjevnim primjenama.
Na primjer, u papirnoj industriji celuloza i crna tekućina sadrže veliku količinu vlakana i nečistoća, što otežava točna mjerenja s tradicionalnim mjeračima protoka. Elektromagnetski mjerači protoka, zbog svoje izvrsne prilagodljivosti vodljivim tekućinama, idealan su izbor. U-industriji obojene metalurgije potrebna je precizna kontrola protoka za transport mulja rude kako bi se osigurala učinkovitost proizvodnje, a elektromagnetski mjerači protoka mogu učinkovito nositi se s visokom koncentracijom i jakim abrazivnim karakteristikama mulja. U postrojenjima za pripremu ugljena, elektromagnetski mjerači protoka mogu pratiti protok u stvarnom vremenu tijekom transporta ugljene kaše, optimizirajući proces ispiranja ugljena. U kemijskoj industriji, za visoko korozivne otopine kiselina i lužina, elektromagnetski mjerači protoka, kroz odabir materijala za oblaganje, posjeduju dobru otpornost na koroziju, osiguravajući dugo-stabilan rad. Mali i mikro-elektromagnetski mjerači protoka uglavnom se koriste u područjima s higijenskim zahtjevima, kao što su farmaceutski proizvodi, hrana i bioinženjering. Primjeri uključuju mjerenje prijenosa tekućih lijekova u farmaceutskim procesima, kontrolu proporcija sirovina u proizvodnim linijama za piće i praćenje protoka medija kulture u bioreaktorima. Njihov{10}}dizajn bez zapreka i karakteristike lakog čišćenja ispunjavaju stroge higijenske standarde i zahtjeve čistoće. Elektromagnetski mjerači protoka mogu se koristiti za točna mjerenja u svim gore navedenim primjenama.
1. Klasa točnosti i funkcije: Odgovarajuću klasu točnosti treba odabrati prema različitim zahtjevima primjene. Što se tiče funkcija, značajke kao što su dvosmjerno mjerenje protoka, akumulacija ukupnog volumena, alarm preko-dometa, zaštita od nestanka struje i daljinski prijenos podataka (kao što je izlaz signala 4-20 mA, HART protokol, Modbus protokol, itd.) mogu se konfigurirati prema stvarnim potrebama kako bi se ispunili zahtjevi automatiziranih kontrolnih sustava;
2. Brzina protoka, brzina protoka na punoj-skali, omjer smanjenja i promjer cijevi: Brzina protoka treba biti odabrana zajedno s promjerom cijevi i brzinom protoka kako bi se osigurala linearnost i stabilnost mjerenja; omjer skretanja odnosi se na omjer maksimalnog mjerljivog protoka prema minimalnom mjerljivom protoku instrumenta. Elektromagnetski mjerači protoka obično imaju omjer smanjenja od 1:20 do 1:100. Tijekom odabira, potrebno je osigurati da je stvarni protok unutar ovog raspona; promjer cijevi treba odgovarati promjeru cjevovoda ili biti spojen preko reducirnih spojnica, kako bi se osiguralo da je tekućina potpuno razvijena unutar cijevi i kako bi se smanjile smetnje vrtložnih struja;
3. Vodljivost tekućine: Elektromagnetski mjerači protoka rade na temelju Faradayeva zakona elektromagnetske indukcije, zahtijevajući da izmjerena tekućina ima određenu vodljivost, obično veću od 5 μS/cm. Za tekućine niske-vodljivosti kao što je čista voda, potrebni su posebno dizajnirani elektromagnetski mjerači protoka ili dodavanje elektrolita. Ako je vodljivost preniska, to će dovesti do slabih signala i povećanih pogrešaka mjerenja;
4. Nečistoće u tekućini: Kada tekućina sadrži nečistoće poput mjehurića, čvrstih čestica ili vlakana, točnost mjerenja može biti smanjena. Prisutnost mjehurića može lako uzrokovati kratke spojeve elektroda i generirati lažne signale; čvrste čestice mogu uzrokovati trošenje elektrode ili površinsko prianjanje, mijenjajući otpor kruga elektrode; vlaknaste tvari mogu se omotati oko elektroda, utječući na prijenos signala. Stoga, tijekom odabira treba razmotriti vrstu, koncentraciju i oblik nečistoća;
5. Adhezija i sedimentacija: Prilikom mjerenja tekućina koje su sklone taloženju ili adheziji (kao što su određene kemijske otopine ili kaše), mogu se stvoriti naslage na površini elektrode, što dovodi do promjena u otporu kruga elektrode i uzrokuje pogreške u mjerenju;
6. Odabir materijala za-komponente koje dolaze u kontakt s tekućinom: Materijali komponenata u kontaktu s tekućinom (kao što su elektrode, obloge, brtve prirubnice itd.) moraju se odabrati na odgovarajući način na temelju korozivnosti, temperature, tlaka i drugih karakteristika mjerene tekućine.
